Terapeuti za senzornu integraciju

Terapija senzorne integracije ima za cilj da doprinese otklanjanju ili ublažavanju specifičnih teškoća ili poremećaja koji nastaju kao problem u organizaciji senzornog unosa u CNS-u u svrhu stvaranja adekvatne, adaptivne i efikasnije organizacije složenih oblika ponašanja dece sa teškoćama i smetnjama u razvoju i omogući im dalje uspešnije učenje i razvoj.

Šta to konkretno znači?

Ne postoji dete/čovek sa savršenom senzornom integracijom. Svako od nas je u nekom periodu dana, godine ili života, u nekom specifičnom emotivnom stanju različito senzorno osetljiv. Kod dece sa poremećajima senzorene integracije ova senzorna osetljivost je svakodnevna. Poremećaj senzorne integracije nastaje kad receptori funkcionišu, a centralni nervni sistem nije sposoban organizovati nadražaje i funkcionalno ih obraditi. Zbog toga se javljaju problemi: sa percepcijom, pažnjom, diskriminacijom, pamćenjem, učenjem, ponašanjem, samokontrolom, samopouzdanjem.

Šta dobijamo tretmanima senzorne integracije?

•​Podsticanjem razvoja čulnog opažanja, pomažemo detetu/učeniku da tačnije zapaža i da se uopšte bolje snalazi u svojoj sredini;

•​Doprinosimo da dete/učenik razvija percepciju, pažnju i motorne veštine – spretnost u manipulisanju i kretanju, koordinaciji i kontroli pokreta, njihovoj brzini, tačnosti i ravnoteži;

•​Doprinosimo razvoju i bogaćenju senzomotornog i psihomotornog iskustva učenika;

•​Podstičemo razvoja govora i jezika, viših kognitivnih funkcija i drugih intelektualnih sposobnosti;

•​Doprinosimo socio-emocionalnom razvoju – adaptivna reakcija (osoba prilagođava svoje ponašanje sredini).

Principi terapije senzorne integracije su:

•​Zadavati one vežbe za koje je dete doraslo na nivou struktura koje se tu angažuju, kao i na nivou aktivnosti kojima je dete ovladalo – dete mora biti u stanju uspešno odgovoriti na izazove koje terapeut postavi kroz zanimljive aktivnosti; 

•​Svaka vežba mora da ostavlja jasan trag u senzornim oblastima koji se tretiraju;

•​Kod deteta treba izazvati „adaptivni odgovor“- dete prilagođava svoje ponašanje sa novim i korisnim strategijama kao odgovor na izazov koje terapeut postavlja;

•​Aktivno učešće deteta – aktivnost treba osmisliti da bude zabavna i izaovna za dete;

•​„Dete reditelj“- detetova interesovanja se koriste za pokretanje terapijskih iskustava u okviru tretmana, terapeut „prati“ dete;

•​Pokreti i vežbe treba da su prožeti prijatnim osećanjem.

Za svako dete/učenika se ponaosob detaljnije definišu specifični ciljevi procenom „senzornog funkcionisanja“ i kreiranjem „senzorne dijete“ u individualnim planovima.

Vežbe koje se primenjuju u svrhu senzorne integracije su sledeće:

•​vestibularna stimulacija

•​proprioceptivna stimulacija

•​taktilna stimulacija

•​vizuelna stimulacija

•​auditivna stimulacija

•​olfaktivna stimulacija

•​vežbe relaksacije

•​vežbe motoričkog planiranja

•​integracija senzornih stimulusa