Terapeuti za senzornu integraciju

Terapija senzorne integracije ima za cilj da doprinese otklanjanju ili ublažavanju specifičnih teškoća ili poremećaja koji nastaju kao problem u organizaciji senzornog unosa u CNS-u u svrhu stvaranja adekvatne, adaptivne i efikasnije organizacije složenih oblika ponašanja dece sa teškoćama i smetnjama u razvoju i omogući im dalje uspešnije učenje i razvoj.
Šta to konkretno znači?
Ne postoji dete/čovek sa savršenom senzornom integracijom. Svako od nas je u nekom periodu dana, godine ili života, u nekom specifičnom emotivnom stanju različito senzorno osetljiv. Kod dece sa poremećajima senzorene integracije ova senzorna osetljivost je svakodnevna. Poremećaj senzorne integracije nastaje kad receptori funkcionišu, a centralni nervni sistem nije sposoban organizovati nadražaje i funkcionalno ih obraditi. Zbog toga se javljaju problemi: sa percepcijom, pažnjom, diskriminacijom, pamćenjem, učenjem, ponašanjem, samokontrolom, samopouzdanjem.
Šta dobijamo tretmanima senzorne integracije?
•Podsticanjem razvoja čulnog opažanja, pomažemo detetu/učeniku da tačnije zapaža i da se uopšte bolje snalazi u svojoj sredini;
•Doprinosimo da dete/učenik razvija percepciju, pažnju i motorne veštine – spretnost u manipulisanju i kretanju, koordinaciji i kontroli pokreta, njihovoj brzini, tačnosti i ravnoteži;
•Doprinosimo razvoju i bogaćenju senzomotornog i psihomotornog iskustva učenika;
•Podstičemo razvoja govora i jezika, viših kognitivnih funkcija i drugih intelektualnih sposobnosti;
•Doprinosimo socio-emocionalnom razvoju – adaptivna reakcija (osoba prilagođava svoje ponašanje sredini).
Principi terapije senzorne integracije su:
•Zadavati one vežbe za koje je dete doraslo na nivou struktura koje se tu angažuju, kao i na nivou aktivnosti kojima je dete ovladalo – dete mora biti u stanju uspešno odgovoriti na izazove koje terapeut postavi kroz zanimljive aktivnosti;
•Svaka vežba mora da ostavlja jasan trag u senzornim oblastima koji se tretiraju;
•Kod deteta treba izazvati „adaptivni odgovor“- dete prilagođava svoje ponašanje sa novim i korisnim strategijama kao odgovor na izazov koje terapeut postavlja;
•Aktivno učešće deteta – aktivnost treba osmisliti da bude zabavna i izaovna za dete;
•„Dete reditelj“- detetova interesovanja se koriste za pokretanje terapijskih iskustava u okviru tretmana, terapeut „prati“ dete;
•Pokreti i vežbe treba da su prožeti prijatnim osećanjem.
Za svako dete/učenika se ponaosob detaljnije definišu specifični ciljevi procenom „senzornog funkcionisanja“ i kreiranjem „senzorne dijete“ u individualnim planovima.
Vežbe koje se primenjuju u svrhu senzorne integracije su sledeće:
•vestibularna stimulacija
•proprioceptivna stimulacija
•taktilna stimulacija
•vizuelna stimulacija
•auditivna stimulacija
•olfaktivna stimulacija
•vežbe relaksacije
•vežbe motoričkog planiranja
•integracija senzornih stimulusa